Bablje ljeto lijeno se rasteže a moja rubrika „Pet pitanja petkom“ već je debelo ušla u novu poslovnu godinu. Znamo da novi poslovni zamah sa poznatim „jesenskim shemama“ ne počinje 1. siječnja, već 1.rujna. Zato je ovo posljednji fotografski intervju koji je imao cilj da vas opusti od moje redovne edukativne tematike.
Vrijeme je da se trgnete iz ljetnog sanjarenja i bacite na posao!
Bilo mi je zadovoljstvo u proteklih nešto više od mjesec dana, razgovarati sa fotografima i fotografkinjama koje sam upoznala preko društvenih mreža a spojio nas je posao. Također, veseli me što ste vi te tekstove rado čitali.
Moj današnji gost je mladi fotograf iz Šibenika koji će na d.KABINET blogu zatvoriti temu fotografije (bar za neko vrijeme).
On je Luka Matačić.
Ovo ga nisam pitala, ali čini mi se da sam ga zamijetila kad je zapratio moju stranicu na Instagramu nakon što sam objavila intervjue sa njegovim kolegama. Međutim, kad sam pogledala njegove fotografije, shvatila sam da sam ih već vidjela kao repost.
A zašto bi drugi sherali njegove fotografije, nego zato što su sjajne?!
Ubrzo sam ga zamolila za jedan poseban fotografski motiv (koji će ovdje morati ostati tajna, jer je riječ o poklonu) i on mi ga je velikodušno darovao.
Premda na njegovom IG feedu nisu isključivo fotografije Dalmacije, većinom svojih fotografija dočarao je toplinu našeg podneblja. Baš taj osjećaj ćete imati kad kliknete na njegovu stranicu.
Uz savršene kadrove poznatih građevina i spomenika, meni najdraža njegova fotografija ipak je djed koji tuče orahe. Sad ćete garant kliknuti na njegov Instagram! 😉
Pričekajte, to možete i nakon što pročitate intervju. Luka nije samo odličan fotograf, već i jako ugodan sugovornik.
Prijatelj ga nagovorio na kupnju fotoaparata
1. Što te je privuklo fotoaparatu? Postoji li nešto što je iznad fotografije, posao koji je važniji i od kojega živiš?
Fotografiranje je došlo nekako spontano prije nešto vise od godinu dana. Sve je krenulo s putovanjima gdje sam (tad još s mobitelom) htio uhvatiti dobar kadar i trenutak koji će ostati kao uspomena na mjesta koje sam posjetio. Praktički na nagovor prijatelja odlučio sam se na kupnju fotoaprata koji će poslužiti za moj gušt i za sljedeća putovanja.
Svaki početak je težak, mučila su me svakakva pitanja kao npr.: koji aparat kupiti, što želim fotografirati, koje objektive koristiti, full frame senzor ili ne, što je to ISO, što znači otvor blende i kako ju i u kojim trenutcima koristiti, brzina okidača, svjetlost, kompozicija, pravilo trećine, što je to Lightroom, kako funkcionira…
Bilo je tu svega no s vremenom, praksom, YouTube tutorialima i dobrim savjetima strpljivih ljudi naučio sam puno, i uz mnogo truda i upornosti, sve te sitnice primijenio kako bi vama uspio dočarati ono što ja vidim u okviru fotoaparata.
Optimist koji uživa u hobiju a motiviraju ga klijenti
2. Je li se teško probiti na fotografsku scenu? Jesi li u nekom trenutku pomislio kako ćeš biti teško prepoznat i da ćeš odustati od svoje ideje? Tko su tvoji fanovi, followeri, klijenti?
Smatram da se nije lako probiti na fotografsku scenu među vrhunskim fotografima koji su već izgradili svoje ime i reputaciju i koji su poznati široj publici. Polako gradim svoje ime, a moji radovi i zadovoljni klijenti mi daju vjetar u leđa i motivaciju da idem naprijed.
Optimist sam po prirodi i nisam se previše zamarao s pitanjima poput: “hoću li uspjeti?”, “hoće li me tko prepoznati i angažirati jednog dana?”, “odustati ili ne?”. U svijet fotografije sam krenuo iz hobija i jednostavno uživam na tom putu i želim vidjeti gdje i do kuda ću na kraju dogurati.
Obzirom da sam u početku fotografirao gradove, znamenitosti i ljepote naše zemlje, mislim da me većina mojih followera na Instagramu prati upravo radi takvog sadržaja, dok su klijenti većinom obitelji koje žele obiteljsko fotografiranje ili uspomenu sa godišnjeg odmora, vlasnici aparatmana, proslave krštenja te u zadnje vrijeme i vjenčanja.
3. Imaš li fotografske uzore i ako da, kako se trudiš da ne postaneš njihova kopija? Koje motive ti je najteže a koje najlakše snimati? Kako bi nazvao svoj stil i odredio svoju specijalnost?
Nisam još naišao na fotografskog uzora ali vjerno pratim radove drugih fotografa većinom iz Šibenika jer sam u biti još u fazi učenja.
Mislim da nekome tko se želi izraziti kroz objektiv aparata nije u cilju biti nečija kopija jer smatram da svaki fotograf na iste stvari gleda drugim očima ii može dočarati na svoj način.
Volim fotografirati gradove, mjesta, stavim slušalice, poslušam neki dobar podcast, šetam gradom i tražim zanimljiv i drugačiji kut nekog mjesta koje još nitko nije zabilježio, to me zaista opušta. Najveći izazov do sad je bilo moje prvo samostalno vjenčanje, tu me dobro “oprala” trema jer nemaš prostora za pogrešku, bio je izazov ali uz dobru pripremu te zahvaljujući otkačenim i opuštenim mladencima, na kraju sam zadovoljan rezultatom.
Svoj stil i specijalnost još ne mogu reći da sam izgradio po čemu bi bio prepoznat, iskušavam u različitim područjima, nastojim proći sve stilove i žanrove/vrste fotografije tako da na kraju kad sve probam, mogu reći: “e ovo mi se sviđa, tu se najbolje osjećam, to želim nastaviti raditi”, tako da na to pitanje mogu dati odgovor možda sljedeće godine. 🙂
New York u fotografiji bi bio ostvarenje želje
4. Postoji li neko mjesto na svijetu koje ti je velika želja snimiti i zašto? I smatraš li da se fotografija manje cijeni danas uz svu opremu koja gotovo svakoga čini dobrim fotografom, u odnosu na fotografiju nekada?
Ako bi baš morao izdvojiti jedno mjesto rekao bih New York. Još od malena sanjam odlazak tamo i već sad točno znam gdje bi i što htio vidjeti i koje kadrove uhvatiti. Nadam se da će se što prije smiriti ova situacija s pandemijom i da će se otvoriti prilika za jedno opušteno putovanje popraćeno dobrim fotografijama.
Definitivno da su u zadnjih nekoliko godina mobiteli s jako dobrim kamerama i odličnim performansama pomrsili račune proizvođačima fotoaparata a tako i samim fotografima smanjili potražnju za njihovim uslugama. Bez obzira na to, prema mom skromnom mišljenju, razlika u kvaliteti fotografije je i dalje nemjerljiva ali ne bi se ovdje osvrnuo samo na opremu.
Oprema dakako doprinosi kvaliteti konačnog proizvoda, ali, naglasak je ipak na fotografu koji osim određene razine znanja mora imati ono što se kaže “oko za fotografiju” i osjećaj za uhvatiti pravi trenutak.
5. Po tebi koji su najzanimljiviji motivi u Dalmaciji, koji se mogu ovjekovječiti fotografijom? Ti detalji su često razglednice kojima nas promoviraju turisti. Pada li ti na pamet nekakav detalj po kojem bi se Šibenik na taj način mogao brendirati?
Najzanimljiviji motivi su mi stari dijelovi grada ispisani bogatom poviješću, kamene uličice koja svaka priča svoju priču, utvrde, lijepe plaže, uvale, predivni nacionalni parkovi i parkovi prirode…
Što se tiče Šibenika, osim svima nam poznate katedrale sv. Jakova, Šibenik je poznat i kao “grad tvrđava”, od naše 4 tvrđave, prvenstveno mislim na tvrđavu sv. Nikole kao dio svjetske kulturne baštine pod okriljem UNESCO-a koja je po svojoj lokaciji i strukturi jedinstvena u svijetu, te smatram da svojom unikatnošću može biti prepoznatljiv brend grada Šibenika, a jednako tako i Lijepe naše.
Luka je sebi za zadatak stavio kreiranje web stranice, a do tada njegove fotografije možete pogledati na njegovim Instagram i Facebook stranicama. A ako vam se učine kao da baš takve želite za svoj brend, za suradnju mu se javite emailom: lukamatacic@gmail.com
Jasno, znate gdje se možete javiti za ostale marketinške usluge. 😉
